Štovanje svetoga Ante oduvijek je bilo rašireno u  dolinskom narodu. To ime sv. Ante gotovo  samozatajno se širilo od usta do usta. Katkada mi  se činilo da je on poput nekog doktora, policajca,  poljoprivrednika, jer sjećam se kad god bi se  nešto dogodilo, izgubilo prva dijagnoza i lijek je bio  «moli se sv. Anti». Sv. Ante je tako posto dijelom  svake obitelji, svakoga čovjeka. Štovao se i u  dolinskoj crkvi.Izložena slika litografija svetoga   Ante s Isusom u rukama. Rat je učinio svoje.  Dolinci su protjerani, otišli, a slika je ostala  zaboravljena i ostavljena. Pravo je čudo što je  uopće ostala u staroj crkvi i to tako da je visila na  zidu.

Župnik iz Bosanske Gradiške i župnik Jozo Jurić prilikom prve svete mise utorkom, u župi Kraljice svete Krunice- Jug, na čast trinaest utoraka sv. Anti uz obnovljenu i izloženu sliku, 2008.g.

2008. godine muž Frenki i ja krenuli smo u posjet našim najmilijima pokojnima u dolinskom groblju. S nama na put pozvali smo našega župnika vlč. Jozu Jurića, koji je isto htio posjetiti mjesta odakle su se doselili i dio njegovih  župljana. Stigavši u jutarnjim satima u Gornju dolinu stali smo pred crkvom. Izašli smo iz auta i pogledali tu ljepoticu i pomislili kolika crkva a naroda više nema. Pomalo s tugom, strahom obišli smo uokolo nove crkve i ušli u staru crkvu. Vrijeme kao da je tu stalo. Miris mišinjaka, izgriženi papiri, smeće, grede, željezo, stari oltar i svetohranište koje se naziralo iza nekih greda poluotvoreno i prazno. Srce se stegne. Što se to napravilo od kuće Božje?

Župnik je krenuo prema stepeništu koje vodi na tavan i ravno ispred njega pomalo nakošena na lijevo, puna prašine, stopljena u boji zida stajao je sveti Ante. Oštećen na ustima, ušima i rukama kao da su htjeli da ne može ništa reći ni čuti, ali taj kosi položaj i pogled u njegove oči, jednostavno nismo mogli proći kraj njega a da ga nismo pogledali. Župnik je uzeo sliku, puhnio i obrisao prašinu podigao je s obadvije ruke i gledao jedan trenutak u nju. Meni sa strane se učinilo kao da su se dogovorili on novi župnik dijela dolinskog naroda i sveti Ante stari čuvar dolinskog naroda.

Malo smo se našalili i pitali se naglas »Je li to krađa?» Sliku smo uzeli jer namjera je bila plemenita i dobra. Donijet ćemo je na štovanje dolinskom narodu. Stavili smo sliku u prtljažnik i nakon obilaska groblja i bakine kuće krenuli smo kući u Novu Gradišku. Nismo mislili na sliku dok nismo stigli pred granični prijelaz.

Onda nam je prostrujila misao kroz  glavu; »A što sada kad nas budu pregledali? Što ćemo reći? A Mediji? A Policija? Ipak je to starina.

Naglas sam rekla; «sveti Ante ako želiš svome narodu, učini sam da pređemo preko granice a mi ćemo te odnijeti u župu».  Nitko nije tražio da otvorimo prtljažnik. Čudno.

Župnik Jozo je sliku dao obnoviti ali da zadrži izvorni oblik. Obavijestio je župnika u Bosanskoj Gradiški da je slika kod nas. Slika je dana na štovanje trinaest utoraka sv. Anti od ove godine. Mise su posjećene i skupi se svakoga utorka veliki broj vjernika. A sv. Ante sjaji u novom ruhu. On je došao da bude sa svojim narodom i u dobru i u zlu. Molimo se svetom Anti a ja kao vozač svetoga Ante molim da po njegovom zagovoru naša župa iznjedri još duhovnih zvanja.                                                                            Ksenija Savi (r. Stipančević) vjeroučiteljica