Štovanje svetoga Ante oduvijek je bilo rašireno u  dolinskom narodu. To ime sv. Ante gotovo  samozatajno se širilo od usta do usta. Katkada mi  se činilo da je on poput nekog doktora, policajca,  poljoprivrednika, jer sjećam se kad god bi se  nešto dogodilo, izgubilo prva dijagnoza i lijek je bio  «moli se sv. Anti». Sv. Ante je tako posto dijelom  svake obitelji, svakoga čovjeka. Štovao se i u  dolinskoj crkvi.Izložena slika litografija svetoga   Ante s Isusom u rukama. Rat je učinio svoje.  Dolinci su protjerani, otišli, a slika je ostala  zaboravljena i ostavljena. Pravo je čudo što je  uopće ostala u staroj crkvi i to tako da je visila na  zidu.

Župnik iz Bosanske Gradiške i župnik Jozo Jurić prilikom prve svete mise utorkom, u župi Kraljice svete Krunice- Jug, na čast trinaest utoraka sv. Anti uz obnovljenu i izloženu sliku, 2008.g.

MISNIM SLAVLJEM OBILJEŽENA PETA OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠATICKI

U povodu pete obljetnice mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki, u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški sv. Misu zadušnicu je predvodio dekan mr. Ivo fra Orlovac, župnik i gvardijan samostana Petrićevac u koncelebraciji s još sedmoricom svećenika: fra Dujom Ljevar, župnikom župe Barlovci, o. Tomislav Topić, trapist samostana Marija Zvijezda kod Banjaluke, dr. Anto Pelivan, župnik u župi Nova Topola, prof. dr. Karlo Višaticki, profesor na KBF Đakovo i župnik u Budžaku -Banjaluka, mons. dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjka Luka, vlč. Pero Čolić župnik župa Bos. Gradiška i Dolina te prof. dr. Marko Tomić profesor na KBF (Katoličkom bogoslovnom fakultetu) u Đakovu.

Domaći župnik je na početku misnog slavlja pozdravio nazočne svećenike, časne sestre, vjernike i braću pokojnog msgr. Kazimira.
Fra Ivo je u svojoj propovijedi između ostalog rekao: "Današnji suvremeni čovjek voli nekako sve planirati, uređuje svoj život tako da se zna što mu je činiti danas, što treba raditi sutra, što kroz nekoliko narednih dana. Neki idu toliko daleko pa donose planove za čitavu slijedeću godinu, ponetko i za više godina unaprijed. I to je dobro, jer čovjek pripada jednom uređenom društvu, društvu u kojem se zna red. Bez određenog reda zajednica bilo koje vrste teško bi funkcionirala. Međutim, postoje određeni događaji u čovjekovom životu na koje čovjek ne može utjecati, koje ne može planirati, pogotovo ih ne može promijeniti. To su dva temeljna događaja u čovjekovom životu: njegovo rođenje i njegova smrt. Makar su moderne znanosti, posebice medicina dobro uznapredovale, one nam mogu mnogo i pomoći, ali za ta dva temeljna događaja u čovjekovom životu i one su uglavnom bespomoćne.

Mi smo se danas ovdje okupili kao vjernici, rodbina, prijatelji i poznanici povodom godišnjice smrti našeg prečasnog Kazimira. Kao ljudi naravno da osjećamo žalost i bol, i to je sasvim normalno i sasvim prirodno. Ali kao vjernici mi znamo: čovjekova smrt nije ono zadnje u čovjekovom životu, nije ona konačna i neopoziva točka na cjelokupno postojanje. Kad bi to bilo tako, kad bi se sa čovjekovom tjelesnom smrću sve završavalo, onda bismo mi, kako nam to jasno poručuje sv. Pavao, bili najjadniji od svih bića na ovoj zemlji. Onda uistinu naš život ne bi imao nikakvog smisla. Kad bi se s čovjekovom tjelesnom smrću sve završavalo, onda bi tolika dobra djela učinjena na ovoj zemlji ostala nenagrađena, isto kao što bi i mnogobrojna zla djela i mnogi zločini ostali nekažnjeni. Svaki čovjek po svojoj prirodi teži za pravdom. A ljudske pravde jednostavno na ovom svijetu, na ovoj zemlji nema.

Otkuda nam ta spoznaja da smrt nije ono zadnje u čovjekovom životu ?Tu spoznaju kao vjernici imao iz riječi, a posebno iz djela Isusa Krista. On koji je istodobno bio i Bog i čovjek došao je na ovaj svijet. Temeljni razlog Njegovog dolaska bio je: otkupiti nas od naših grijeha i pomiriti nas s Bogom. Mogao je On to učiniti na bezbroj načina. Kad je mogao stvoriti svijet svojom jednom jedinom riječju, mogao je nas isto tako i pomiriti s Bogom. Ali On je izabrao sasvim drugi način: postaje čovjekom, postaje jednim od nas, živi na ovoj zemlji, umire, Njegovo tijelo biva položeno u grob, ali treći dan slavno uskrisava. Osim što nas je svojom smrću i svojim uskrsnućem pomirio s Bogom, na taj način i nama je pokazao koji je naš put, što nas očekuje. Očekuje nas smrt, o na je neminovna, ona je posljedica čovjekova grijeha. Ali isto tako, što je daleko važnije i daleko utješnije: očekuje nas uskrsnuće, očekuje nas život vječni. Očekuje nas plaća za ovaj život, ali onakva plaća kakvu smo zaslužili svojim životom ovdje na zemlji.

Kao vjernik i kao svećenik u ovom svom ovozemaljskom životu pokojni Kazimir bio je duboko svjestan te istine naše vjere, tih Kristovih obećanja. Činio je sve kako bi na koncu, a o čemu nam govori ovaj evanđeoski odlomak bio pozvan na pravu stranu. Zato vjerujemo i zato se nadamo da je Krist uistinu, primio u svoje kraljevstvo, kraljevstvo svjetlosti i mira, kraljevstvo koje je preč. Kazimir svojim vjernicima naviještao i kojeg je svojim životom nastojao zaslužiti.

Kao ljudi sjećam o se svojih pokojnika, ali kao vjernici molimo se za njih. Isto tako to nam treba biti i povod da malo promislimo o sebi i o svom životu na ovoj zemlji. Krist nam je obećao vječni život, obećao nam je svoje Kraljevstvo, ali to se Kraljevstvo mora zaslužiti. A kako ga zaslužiti? Nikako drugačije nego opslužujući Kristovu poruku iz ovog evanđeoskog odlomka: što smo god učinili jednome od ovih najmilijih, učinili smo Kristu, i: što god nismo učinili drugima, nismo učinili Kristu.

Molimo se da upravo ova poruka bude putokaz u našem životu koji je prolazan, ali kojim mi možemo zaslužitit vječnu nagradu ili vječnu kaznu".
Po završetku misnog slavlja, svećenici su se okupili ispred slike pok. Kazimira gdje je izmoljena posebna molitva za pokoj njegove duše.

Vlč. Pero Čolić domaći župnik je pozdravio sve nazoćne koji su došli da misnim slavljem obilježe tuznu godisnjicu mučeničke smrti župnika Kazimira.

 "Obavještavaju se raseljeni vjernici župe Dolina bosanska da će u povodu Svih Svetih i Dušnoga dana vlč. Pero Čolić – bosanskogradiški župnik služiti sv. Misa na groblju "Gradina" u Donjoj Dolini u nedjelju 25. listopada 2009. godine s početkom u 13,00 sati.

Nakon sv. Mise obavit će se blagoslov grobova i moliti opijela za sve umrle i poginule vjernike župe Dolina bosanska" - tako su radio "Bljesak" Okučani i radio Nova Gradiška danima emitirali obavijest i pozivali one koji su vezani za taj kraj da dođu i uz sv. Misu proslave blagdane Svi Svete i Dušni dan.

Okupljeni vjernici ispred kapelice za vrijeme sv. Mise

PROSLAVA VELIKE GOSPE U  GORNJOJ DOLINI, SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠKI

 I MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA U DONJOJ DOLINI 

            U Dolini se ipak nešto događa

      Od kako je prošle godine vlč. Pero Čolić preuzeo upravu i župe Dolina, dogodili su se brojni pomaci u pozitivnom smislu. Prije svega, velika je stvar što se u župnoj crkvi Dolina,  svake nedjelje služi sv. misa.

            Isti župnik je na treći dan Uskrsa, dakle na uskrsni utorak /14. travnja/  po prvi puta poslije rata, upriličio SUSRET  EMAUS, dakle susret svećenika banjalučke biskupije s vjernicima u dolinskoj župnoj crkvi na sv. misi. Uz vlč. Peru Čolića  sv. misu su koncelebrirali msgr, dr. Anto Orlovac – vikar banjalučke biskupije, vlč. Adolf Višaticki …

Poslije sv. mise je druženje nastavljeno  ispred crkve u hladovini dugogodišnjih borova  uz pečeno janje. Tako je  u Dolini  nastavljena tradicija koju je uveo pok. dolinski župnik msgr. Kazimir Višaticki, a zbog nemilih događaja prekinuta je.

Budući da je taj dan  -  radni  dana iz Hrvatske se je malo  vjernika odazvalo, a to je bio povod da se donese ZAKLJUČAK:  idući Susret  Emaus  i svi ostali  u buduće će se  održavati u Dolini na USKRSNI PONEDJELJAK kada je u Hrvatskoj blagdan – dakle državni praznik.  

            Slijedeće  veće okupljanje Dolinaca je bilo na  groblju «Gradina» u Donjoj Dolini  prigodom blagoslova polja i sv. mise koja je služena u nedjelju poslije sv. Marka /26. travnja/.

Te nedjelje, u kapelici, za vrijeme sv. mise, pred župnikom vl. Perom,Vinko Budić i Zdenka Budić /Vinko je povratnik u Gornju Dolinu, a Zdenka je ostala u Gornjoj  Dolini/ položili svečanu zakletvu – svečano prisegnuli kao novi  vijećnici Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina. Na taj način su se oni obvezali da će više od ostalih vjernika u Dolini pomagati župniku, skrbiti za crkvu i oko crkve.  Podsjetimo se da su članovi Župno pastoralnog vijeća  prije rata prisegnuli pred pok. župnikom msgr. Kazimirom.

Vlč. Pero Čolić je po starinskom običaju blagoslovio  dolinska polja.

Za vrijeme sv. mise pred župnikom su Vinko Budić i Zdenka Budić prisegnuli i tako postali članovi Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina.

            Desetak dana  prije toga je «Ekipa  dragovoljaca za održavanje groblja» kemijskim sredstvima izvršila prskanje trave na groblju  kako bi se uništila i  suzbio njen brz rast. /Poslije će uslijediti  i košenje trave po groblju:  29. lipnja i 5. kolovoza/.

Već u prijepodnevnim satima ispred dolinske crkve su se počeli skupljati Dolinci.

Vjernici župe Doline Bosanske koji su prognani i raseljeni diljem Hrvatske i drugih europskih  zemalja i ovoga ljeta, 8. kolovoza 2009. godine su  se susreli u Šumetlici, mjestu  na domak Nove Gradiške, između Cernika i Strmca.Sredinom devedesetih godina u tom selu su živjele 22 obitelji iz župe Dolina, a sada je taj broj smanjen na 15-tak obitelji.

Bio je to razlog,  da se još prošle godine, za vrijeme Susreta Dolinaca u Okučanima prihvati prijedlog Pavla Budića te se ovogodišnji Susret dogodi u Šumetlici.

Susret je počeo sv. misom zahvalnicom u jednoj od  prostorija škole koja je preuređena u kapelicu, a služio ju je vlč. Milivoj Knežević župnik iz Orubice a rodom iz Donje Doline, dok je cernički gvardijan p.Anto Perković za to vrijeme ispovijedao one koji su stajali u pokorničkom redu.

Nakon sv. mise počeo je nogometni turnir u malom nogometu. Prijavilo se  6 nogometnih ekipa koje su podijeljene u  dvije grupe.  Grupu A su sačinjavali NK "Psunj Sokol" Okučani, Novo Selo i "Suza" Novo Selo, a grupu B "Poplava" Donja Dolina, "Jedinstvo" Gornja Dolina i Šumetlica.

Na kraju turnira redoslijed je bio slijedeći:

1.NK "Psunj Sokol" Okučani
2.Šumetlica
3."Jedinstvo" Gornja Dolina
4.Novo Selo
5."Suza" Novo Selo
6."Poplava" Donja Dolina

Druženje je nastavljeno u mjesnom Domu gdje su dodijeljeni pehari za prvo, drugo i treće mjesto, a najboljim vrataromje proglašen Toni Tomič iz NK "Psunj Soklol"  Okučani, dok je najbolji strijelac sa sedam pogodaka proglašen Josip Lovrić iz  Šumetlice.