U NOVOJ GRADIŠKI POKOPANI BOSANSKOGRADIŠKI MUČENICI

U subotu, 28. ožujka 2009. godine na novogradiškom groblju ispraćeni su posmrtni ostaci dvojice bosanskogradiških mučenika DARKA SANJICKOG i MIRKA TOMLJENOVIĆA koje su u prosincu 1991. godine u Okučanima ubili  pripadnici tzv. «Martićeve milicije» i tako,  nakon nepunih 18 godina traganja, dostojno su pokopani.

OSMRTNICE BOSANSKOGRADIŠKIH MUCENIKA NA DAN SAHRANE SU STAJALE JEDNA UZ DRUGU

«Suza dolinska»  je u broju 20 (siječanj-prosinca 2003.)  je pisala o Darku Sanjickom pod naslovom  GDJE ĆE POČIVATI U MIRU?, a u broju  19 (siječanj-prosinca 2002. godine o Mirku Tomljenoviću  ISTINA SE NI DO DANAS NIJE SAZNALA.

Obojica su u  rujnu 1991. godine, nakon  srpske agresije na ovaj dio Hrvatske – Zapadnu Slavoniju su hićeni pod optužbom da su ustaše i odvedeni u napušteni  starogradiški  zatvor koji je u to vrijeme pretvoren u logor za Hrvate i Muslimane iz Bosne te   Hrvate iz Slavonije. Odatle su prebačeni u Okučane u zgradu milicije gdje su, kao i drugi Hrvati mučeni i ubijeni.

Darkovi posmrtni ostaci su pronađeni u bunaru

 « Posmrtni ostaci Darka Sanjickog, ubijenog u 24. godini pronađeni su u bunaru napuštene benzinske crpke na autocesti  u Dubovcu kod Okučana, a Mirka Tomljenovića  ubijenog u 46. godini, na groblju u Slavonskom Brodu, gdje je pokopan nakon razmjene posmrtnih ostataka 1992. godine.

TUZNA OBITELJ TOMLJENOVIC UZ POSMRTNE OSTATKE NAJDRAZE OSOBE...

 - Sve smo se ove godine  nadali da ćemo pronaći Darkove posmrtne ostatke i dostojno ih pokopati, moći otići na grob, pomoliti se i zapaliti svijeću. Imali smo sreću da naš prijatelj, koji je na radu u Italiji, doznao da je Darko ubijen i bačen u bunar kod benzinske crpke  na autocesti kod Okučana. Identificirali smo  njegove posmrtne ostatke i dostojno sahranili – priča otac Josip Sanjicki, prisjećajući se kako je sina posljednji put vidio uhićenog i pretučenog u Gornjim Podgradcima.

... I NEPOSREDNO PRIJE UKOPA

 Za obitelj Sanjicki, Darkovu suprugu Kosanu – Miru i sina Josipa te oca Josipa i majku Ljubicu, počelo je tada uzaludno pokušavanje da se Darko oslobodi.

SLIKA DARKA SANJICKOG ISPRED ODRA

Uzaludni su bili i pokušaji Jagode Tomljenović, čiji je suprug Mirko  uhićen i odveden u logor Stara Gradiška 30. rujna 1991. godine.
«Otišla sam k predsjedniku Skupštine općine Bosanska Gradiška, koji mi je rekao da je Mirka uhitila srpska paravojska iz Okučana i da mi ne može pomoći. Uputio me u Okučane kod predsjednika njihovog kriznog štaba i doživjela sam velika poniženja.

"Ljudi ne mogu nestati"

Svoj glas vapaja Jagoda je uputila  i putom radio emisije «Ljudi ne mogu nestati» -  «Dobar dan, vreme je za kartazu» radio  B92 FM  (Beograd) u nazočnosti pukovnika Grujića emitirane 11. studenog 2003. godine:

«Višić: Jagoda Tomljenović je mirno živjela sa suprugom Mirkom i dvoje djece u Bosanskoj Gradiški sve do 30.09.1991, kada je suprug nasilno odveden.

OKUPLJENA RODBINA I PRIJATELJI ISPRED MRTVACNICE PRILIKOM ISPRACAJA DARKA NA POSLJEDNJE POCIVALISTE

Tomljenović: Posljednji podaci o nestanku supruga su da je sa 6. na 7. 12. 1991. godine u Okučanima u lokalnom zatvoru, od snaga tzv. Srpske Krajine... Dobila sam informacije, od ljudi koji su bili s njim, da je 6. u popodnevnim satima izveden na obradu i nakon sat vremena je vraćen u ćeliju, po navodu očevidaca, koji su, znači, bili s njim u ćeliji, vraćen je pretučen i tu je, u ćeliji, izdahnuo. To je posljednje što se zna o njegovom postojanju. Iznijeli su ga Josip Kičić i još jedan zatvorenik. Tu mu se gubi svaki trag. A ima informacije da je ukopan na području Okučana. Točnu lokaciju ne znam, samo želim reći da sam bila i na tri ekshumacije koje su bile ovdje u Okučanima i jedna u Slavonskom Brodu i nijedna ta ekshumacija nije pozitivno riješena jer je ustanovljeno da nijedno tijelo nije tijelo moga supruga. Međutim, imam informaciju da ima pojedinaca u Okučanima koji točno znaju gdje je ukopan, samo ne žele reći.

On je odveden u logor Staru Gradišku i ja sam pozvala Međunarodni Crveni križ, obavijestila sam, koji je tad imao sjedište u Beogradu. Oni su me obavijestili da će otići posjetiti zatvor Staru Gradišku. Nakon dva tjedna, dobila sam od njih obavijest da moj suprug nije u zatvoru Stara Gradiška, nego da je prebačen u Okučane. Oni su me informirali da su zatražili dozvolu okučanskih vlasti, znači,  tzv. Republike Srpske Krajine, da posjete taj zatvor, što su oni odbili, jer su tvrdili da na tom području nema zatvora. Moj suprug je bio civil, čak ni stranački opredijeljen nije bio, nije pripadao ni on, ni nitko od naših članova uže obitelji, nijednoj stranci. Kad je on odveden, kontaktirala sam zapovjednika zatvora Stara Gradiška i on je rekao meni doslovno - samo zato što smo Hrvati i što smo slavili Božić i Uskrs, tim riječima mi je rekao, putem telefona, i ja sam insistirala da posjetim supruga u zatvoru, što je on, normalno, odbio»

Neki od preživjelih logoraša koji su robijali s Darkom Sanjickim i Mirkom Tomljenovićem: Željko Žužić  iz Donji Varoš,  Petar – Pero Strilić iz Čatrnje  sada živi u Starom Petrovom Selu, Luka Mačašević iz Uskoka, Slavko Moro iz Donjeg Varoša, Živko Guberović iz Uskoka i Ivan Pavišić iz Donjeg Varoša.

Bilo je uzaludno obraćanje hrvatskom i međunarodnom Crvenom križu, čiji su mi predstqavnici rekli da ime u pristup u zatvor ne dopuštaju vlasti tzv. SAO krajine – prisjeća se  Jagoda Tomljenović, koja je također napokon doživjela da dostojno pokopa posmrtne ostatke supruga Mirka.

Tukli su ih i mučili žeđu.

Tijekom Domovinskog rata u logoru Stara Gradiška bilo je oko 200 zatočenika. Svi su dobivali velike batine i mučili su ih žeđu. Hranili su ih dobro nasoljenom slaninom, a potom im vodu nisu davali 48 sati. Na Badnjak 1991. god.  iz Okučana je odvezeno 12 zatočenika. Bili su jezivo pretučeni, s polomljenim rebrima – kaže dr. Vladimir Solar, liječnik iz Lipika koji je bio zatočenik i liječnik logoraša.

I tako: ISTINA SE, KOLIKO TOLIKO DOZNALA I  BAR  SE  ZNA SE GDJE ĆE POČIVATI U MIRU NJIHOVI POMSRTNI OSTACI.

JEDINI CLANAK O TOME OBJAVIO JE "VECERNJI LIST"